„Prva stvar na koju bih pokušala da utičem su one stvari koje utiču na organizaciju života u ovoj MZ. Budući da živim na Telepu koji se ubrzano urbanizuje i postaje jedno nehumano mesto za život, prvo za šta bih se zalagala je da se pojedine lokacije opredele za zelene površine, da se naprave neki parkovi za decu budući da Telep, prema nekim statistikama, ima preko 20.000, a nezvanično sigurno i 30.000 stanovnika. Zatim, parking mesta su narastajući problem, a zalagala bih se i za to da se strogo poštuje ograničenje visine gradnje jer to dovodi do toga da imamo ogroman priliv stanovnika a da to ne prati odgovarajuća infrastruktura. Ili za to da se određene lokacije prenamene za javne parkinge, na primer, zato što je već sada parkirati kola na Telepu gotovo nemoguća misija. Mislim i da je higijena našeg dela grada na veoma niskom nivou, počev od toga da kante za smeće nemamo ni na najprometnijim bulevarima. To je mala stvar koja bi dosta toga unapredila, s obzirom da ja, recimo, kada izađem iz svoje zgrade, prvo ugledam gomilu opušaka, čepova i smeća. Isto tako, mesne zajednice mogu da posluže i organizovanju humanitarnih i kulturnih događaja. Međutim, ono što je zaista važno, i tu uvek postoji prostor za delovanje, i to je ono što je ključno – radila bih na tome da građani povrate svest da kroz svoje mesne zajednice i sami mogu nešto da predlažu. Ne moram ja lično da imam konkretnu ideju, ali građani koji tu žive je sigurno imaju i treba građanima da povratimo svest da oni imaju pravo i mogućnost da odlučuju i da traže da lokalni organi uprave nešto urade za njih, jer oni tu i jesu upravo zbog njih.”